Kako je nastao nogometni klub Marjan

Svi koji su ikada čuli za Marjan znaju da je osnovan 1973 godine. Prije desetak godina taj broj je postao sastavni dio Marjanovog grba. Ovdje moram napomenuti da je to jedina promjena koja je učinjena na grbu od kada je nastao. Grb prikazuje tri važne činjenice, a to su:

  • Ime kluba, Nogometni Klub Marjan
  • Tko igra u njemu, Hrvatski grb predstavlja Hvate
  • Grb grada Zuga sa imenom, da se zna da je iz Zuga

Prije nego što je nastao ovaj grb i uzeto ime Marjan, Hrvati iz Zuga igrali su prijateljsku utakmicu sa Zrinskim iz Luzerna pod imenom Croatia iz Zuga. Bez obzira na to koliko su željeli zadržati to ime to nisu učinili jer je misija Zuerich već bila osnovala nogometni klub pod tim imenom. Možda je dobro napisati da naš klub nije dobio ime po nekoj osobi sa imenom Marjan nego po poznatom brdu iznad Splita.

Vlado Boban i Ivan Ćubela
Vlado Boban i Ivan Ćubela

U vrijeme kada je osnivan klub Hrvati u Zugu bili su dio misije Zuerich. Misa je služena u kapelici crkve Guthirt a kava ili piva pila se u restoranu Zuger Tor. Tu se prvi puta rodila ideja o osnivanju hrvatskoga nogometnoga kluba pod imenom Marjan. Ivan Ćubela, Marko Bevanda, Ivan Ikan Vučić, Franjo Vučić i Ivan Šojat poznatom po nadimku “Stručni” tako su dobili mjesto u Marjanovoj povijesti kao njegovi osnivači. Ideja je ostvarena na prvom sastanku održanom u stanu Ivana Šojata, gdje je izabrana prva Uprava i imenovan prvi predsjednik Kluba Ivan Ćubela.

Nebi bilo pošteno da se pored imena osnivača kluba nebi spomenula imena i onih koji su zajedno sa njima predstavljali klub i među prvima igrali u njemu, a to su: Ive Lazanja, Bruno Šiško, Mijo Rusan i Stevo Rusan. Kao što sam već napomenuo Hrvati Zuga u to vrijeme su bili dio misije Zuerich gdje je tada bio Fra Rade Vukšić od kojega su Marjanovci imali punu podršku. Ovdje valja napomenuti da je NK Marjan svoje prve dresove kupio novcem koji mu je darovala misija Zuerich.

Krajem sedamdesetih godina klub je ušao u jedno razdoblje gdje se skoro bio ugasio. Dolaskom Vlade Bobana u Zug 1979 klub je ponovo počeo aktivnije djelovati. Tri godine poslije, točnije 1982 NK Marjan je organizirao svoj prvi nogometni turnir. Koliko je klub bio dio misije govori i podatak da mu je za desetu obljetnicu osnivanja Misijsko vijeće Zuga darovalo 500.- franaka što u to vrijeme nije bila mala suma.

U tekstu Povijest nogometnog kluba Marjan, koji je izvorno napisao Vlado Boban a ja poslije malo aktualizirao kazano je dosta toga vezano za djelovanje kluba posljednjih godina. Da bih izbjegao ponavljanje informacija ja ću moje pisanje o nastanku kluba završiti sa proslavom desete obljetnice. Još bih samo na kraju nabrojao nekoliko imena ljudi koji su na bilo koji način zaslužili da budu dio Marjanove povijesti: Srećko Kolenda, Zvonimir Eldić, Zoran Štrbac, Jure Bonić, Veselko Mišić, Miro Mišić, Marko Đotlo, Ljubo Jurčević, Anđa Štadler, Milena Boban, Drago Bandić, Tomislav Barić, Pero Matjević, Ivica Vujević, Milan Jurić, Mišo Knezović, Ante Dedić, Ante Jurčević, Tomo Dragun, Željko Dragičević, Nikola Šimunović, Gabrijel Pranjković, Jere Martinić, Pero Mihaljević, Vladislav Marušić, Ivica Kalauz, Boris Mandić Ivan Vodanović Barba, Nediljko Kutleša, Slavko Bevanda . . . .

Prilog napisao Zdravko Ćubela Braco

Povijest nogometnog kluba Marjan

N.K. Marjan Zug osnovan je davne 1973 godine na inicijativu par nogometnih zanesenjaka, a ime su mu dali po drevnoj i dragoj, i dosta puta zabranjivanij pjesmi: “Marjane, Marjane”. Misao vodilja pri osnivanju samog kluba bila je u prvom redu sportskog karaktera, ali je od samih pocetaka imala i kulturno-religiozni karakter u gradu a i kantonu Zug. Klupske prostorije u Baaru uredjene su 1997 godine a do tada su se clanovi kluba sastajali po restoranima ili skupo placanim dvoranama.

Od samih pocetaka N.K. Marjan nije zamisljen kao natjecateljski klub za Svicarske lige, mada ni to nije bilo iskljuceno, nego klub u kome ce se sastajati Hrvati da bi zajedno igrali nogomet na malonogometnim turnirima i na prijateljskim utakmicama. Jedan od zapazenijih rezultata iz vremena samih pocetaka je osvajanje zlatne kopacke na jednom svicarskom malonogometnom turniru na kome je sudjelovalo 187 ekipa. I tada se cula pjesma “Marjane, Marjane” medju mnogobrojnim Svicarcima a i sudionicima i gledateljima drugih naroda, iz grla tada jako sloznih Hrvata iz Zuga i okolice.

Treniralo se jednom tjedno u skolskoj dvorani ili na travnjaku skolskog centra u Chamu. Pored igranja nogometa i organiziranja nogometnih turnira klub Marjan organizirao je raznorazne priredbe i zabave. Tradicionalna Marjanova jesenja zabava odrzala se sve do danas a nadamo se da ce se odrzati sve dok bude Hrvata u Zugu.

Buduci da se radi o nogometnom klubu jedan od najvaznijih dogadjaja je dvoranski nogometni turnir koji je godinama odrzavan u Chamu a posljednjih godina u Huenenbergu. Na turniru sudjeluje od 24 pa do preko 50 ekipa, racunajuci aktivne, veterane i djecu. Valja napomenuti da su na turniru u nekoliko navrata sudjelovale cak i zenske ekipe. Tako je na turniru, koji je odrzan u studenom 2004-te godine nastupilo rekordnih 567 natjecatelja, nogometasa.

Kad vec pisemo o povijesti kluba valja napomenuti da su na te turnire dolazili klubovi iz svih krajeva Svicarske: N.K. Hajduk iz Zuericha, N.K. Alkar iz Horgena, N.K. Zagreb iz Arbona, N.K. Dinamo iz Schaffhausena, N.K. Zrinski iz Luzerna, HASK Gradjanski iz Basela, N.K. Croatija iz Singena, N.K. Croatia iz Zuericha, N.K. Siroki Brijeg iz Zuericha, N.K. Lasvanska dolina iz Zuga, Andrijini momci, Livno, Vitez, Kraljeva Sutjeska . . . i drugi klubovi kojih je nakon proglasenja slobodne i neovisne Hrvatske osnovano nekolicina.

Marko Bevanda i Ivan Ćubela

Pored Marjanove zabavne veceri, koju vec spomenuh kao tradicionalnu u uvodnom dijelu, valja napomenuti jos jednu prigodu na kojoj se Marjanovci sastanu i provesele uz rostilj i casicu, a to je, sada vec mozemo reci tradicionalni Marjanov proljetni izlet. Izlet u prirodu u Sparenhuette kod Menzingena gdje smo dugo vremena bili kao suorganizatori idejnog zacetnika ovoga izleta Hrvtske kulturne zajednice, a zatim smo sami preuzeli citavu organizaciju. Uz igre za djecu, mlade i stare, zna se ostati sa pjesmom do kasno u noc a oni najuporniji nastave u istom raspolozenu u nasim klupskim prostorijama u Baaru.

Klupske prostorije postale su takodjer dio Marjanove povijesti. Sve znacajnije sportske dogadjaje, posebno svjetska i europska prvenstva u skoro svim sportovima pratimo na velikom ekranu. Ne samo Marjanovi clanovi nego svi dobronamjernici koji navrate u klub, bilo da se radi o namjeri da se zajedno gleda i slavi ili o ne postojanju druge mogucnosti da bi se dogadjaj direktno pratio na ekranu.

Klub Marjan je do sada jedini nogometni klub Hrvata u Svicarskoj kome je poslo za rukom, na zalost samo pet godina, izdavati svoj sportski list. Bio je to godisnjak pod istim imenom “MARJAN” u kojem se opisivalo sve sto bi se napravilo od turnira do turnira u nasem klubu. I kako jednom rece jedan od Marjanovih clanova koji je podrzavao izlazenje lista “MARJAN” – Sto se ne zapise, to se zaboravi. Zahvaljujuci onima koji vole ovaj klub, a hvala Bogu uvijek ih je bilo, podrobnija povijest Marjana zapisana je u tih pet brojeva lista a oni su skenirani i stavljeni na ovu stranicu da se nikada ne zaboravi.

Da se jos jednom osvrnem na noviju povijest kluba koja je obiljezena iznajmljivanjem i uredjivanjem klupskih prostorija i zbivanjima u istim. Prostorije su postale dusa djelovanja kluba. Napomenut cu samo neke od dogadjaja kao sto su: proslava rodjendana, Prve Pricesti, Krizme, Nikolinja, Majcinjog dana . . . Raznih sastanaka, pocevsi od Misijskog Vijeca, HDZ, HOC, Zajednice Slavonaca, Bugojanaca . . . Hvale vrijedno je napomenuti zavicajne dane, Hercegovaca, Livnjaka i Duvnjaka, Slavonaca . . . Pa da ne zaboravim razne turnire u sahu, tabli, pikadu, bilijaru . . . Vjezbe folklora, Aerobika i tko zna sto sam jos mogao napomenuti a opet ne bih sve bilo napomenuto sto se desavalo u ovih nekoliko godina od kada klupsko prostorije postoje.

I na kraju da zavrsim pisanje o povijesti N.K. Marjan opisivanjem dogadjaja koji je trenutno najatraktivniji clanovima kluba a to je skijanje. Poslednjih nekoliko godina Upravni odbor kluba vodi clanstvo na dvodnevni izlet na snijeg u Melchsee-Frutt. Svi koji su do sada bili na tim izletima, bilo da skijaju ili idu samo radi zajednickog druzenja, o njima govore samo najbolje i gledaju da odu opet.

Zavrsavam ovo moje pisanje u zelji i vjeri da Povijest nogometnog kluba Marjan nikada nece zavrsiti i sa nadom da ce poneki citalac ovih redaka na bilo koji pozitivan nacin doprinjeti njenom bogatstvu.

Prilog pripremili Vladimir Boban i Zdravko Ćubela Braco

In Memoriam

„Život treba iskoristit tako da stvorite nešto što će ga nadživjeti.“ – William James

Jure Grbavac 1947. - 2021.

Jure je rođen 14. Siječnja 1947. godine u Gornjoj Blatnici, malom mjestu u Hercegovini. Sin majke Anđe i oca Nikole, rođen kao treće dijete po redu od njih petero. U Švicarsku je došao 1968. godine u mjesto Baar gdje je našao i zaposljenje u firmi Gisy AG i tu ostao pune 43 godine. Odmah po dolasku Jure se uklopio u zajednicu Hrvata gdje je počeo i aktivno djelovati. Postao je član Misijskog vijeća Zug, Hrvatske kulturne zajednice a kasnije i nogometnog kluba Marjan Zug. I tako sve do 20.Ožujka 2010. godine kada je otišao u zasluženu mirovinu i uskoro se vratio u Hrvatsku, zajedno sa svojom suprugom Jelom. Živio je u mjestu Vrpolje nedaleko od Slavonskog Broda uživajući u sadnji voćaka i obrađivanju vrta. Posebni trenuci radosti bili su oni kada bi ih posjećivala njihova djeca, zetovi i unučad. Na žalost, sve završilo 7. Veljače 2021. godine kada je Jurino srce prestalo kucati. Pokopan je u krugu svoje ožalošćene obitelji 8. Veljače u mjesnom groblju Kruljevo.

Ovaj tekst i sliku stavio sam ovdje u znak zahvalnosti Juri a nama za uspomenu i dugo sjećanje.
Pokoj vječni daruj mu gospodine, počivao u Miru Božijem.

Ante Rezić 1942. - 2020.

Ante je rođen u kršovitoj Hercegovini, točnije u mjestu Crnač, Široki Brijeg. U Švicarsku je došao 1968. godine a samo godinu dana poslije dolazi i njegova supruga Drina. Iako je Ante došao u Küsnacht am Rigi već 1974. godine preselio se u kanton Zug gdje je ostao sve do zaslužene mirovine, odnosno pune 33 godine. Sudjelovao je u radu skoro svih hrvatskih udruga u Zugu, počev od Hrvatske kulturne zajednice čiji je bio dugogodišnji aktivni član.
Mi koji smo osobno poznavali Antu pamtit ćemo ga kao vedrog i veselog i uvijek spremnog za pomoći. Aktivno je sudjelovao i u radu sa Misijskim vijećem u organiziranju raznih zabava i hodočašća. Jednom riječju bio je osoba koju se moglo sresti svugdje gdje su se susretali Hrvati. Tako se družio i sa nama u klubu Marjan čiji je bio dugogodišnji član. Iako sam nije igrao nogomet i tu je bio spreman pomoći pri organizaciji turnira ili zabave.
U proljeće 2007. godine odlučio se na povratak u svoju rodnu grudu gdje je i svoj vječni Mir pronašao.

Ovaj tekst i sliku stavio sam ovdje u znak zahvalnosti Anti a nama za uspomenu i dugo sjećanje.
Pokoj vječni daruj mu gospodine, počivao u Miru Božijem.

Ivan Blašković 1955. - 2018.

Ivan je rođen 3. Svibnja 1955. godine u mjestu Slavonska Požega. U Švicarsku je došao vrlo mlad i ostao u njoj do kraja svog života. Tu je upoznao svoju suprugu i osnovao obitelj. Dugo godina radio je za firmu “Dossenbach Reinigung” a kasnije postao i njen vlasnik. Od prvih godina boravka u Švicarskoj Ivan je bio član kluba Marjan a kasnije i njegov najvjerniji sponzor. Redovno je davao najmanje za jedan pokal na turniru a ponekad i više. Reklama njegove firme nalazi se i u listu Marjan koji je klub izdavao još davne 1996. godine. Bio je poznat kao vrlo vrijedna osoba, no ipak je nalazio vremena i za druženje sa svojim Slavoncima, posebno na događajima koje je organizirao klub Marjan kao što su proljetni izleti, godišnje zabave, turniri ili jednostavno druženja u našem klupskom prostoru. Na žalost Ivan je umro mlad 25. Prosinca 2018. Sahranjen je u mjestu Arth, kanton Schwyz, gdje je i proveo najveći dio svog života.

Ovaj tekst i sliku stavio sam ovdje u znak zahvalnosti Ivanu a nama za uspomenu i dugo sjećanje.
Pokoj vječni daruj mu gospodine, počivao u Miru Božijem.

Tomo Dragun 1955. - 2011.

Tomo je rođen 30. Listopada 1955. godine u mjestu Bugojno, Bosna i Hercegovina. Umro je 18. Travnja 2011. godine u Mjestu Baar, Švicarska. Od samog dolaska u Švicarsku bio je aktivni član nogometnog kluba Marjan Zug. Jedno izvjesno vrijeme bio je i član Upravnog odbora kluba. Tomu pamtimo po njegovim kulinarskim sposobnostima. Samo Bog zna na koliko zabava i privatnih fešti u kantonu Zugu je Tomo spremao hranu. To je također jedan od razloga da ga je poznavalo jako mnogo ljudi koji ga se i danas rado sjećaju. Posebno mi koji smo imali prigodu sa Tomom igrati partije šaha u našem klupskom prostoru. Na žalost, nakon kraće bolesti, Tomo nas je zauvijek napustio.

Ovaj tekst i sliku stavio sam ovdje u znak zahvalnosti Tomi a nama za uspomenu i dugo sjećanje.
Pokoj vječni daruj mu gospodine, počivao u Miru Božijem.

Drago Bandić 1951. - 2019.

Dana 18. Listopada 2019. godine, umro je Drago Bandić, jedan od veterana nogometnog kluba Marjan. Bio je jedan je od onih kojemu možemo zahvaliti da naš klub postoji i danas. Igrao je nogomet u Marjanovom dresu i u vrijeme kad to mnogi nisu htjeli jer grb NK Marjan nije imao socijalističkog obilježja. Volio se družiti sa ljudima, posebno sa onima koji su znali zapjevati sa njim Gangu ili Bećarac. Drago se vratio iz Švicarske u svoj Ljuti Dolac, malo selo u Hercegovini gdje je i proveo zadnje godine svog života. Tamo je i sahranjen.

Ovaj tekst i sliku stavio sam ovdje u znak zahvalnosti Dragi a nama za uspomenu i dugo sjećanje.
Pokoj vječni daruj mu gospodine, počivao u Miru Božijem.

Ivan Vučić Ikan 1942. - 2017.

Dana 4. Travnja 2017. godine, u svojoj 75-oj godini života, umro je Ivan Vučić Ikan, jedan od osnivača kluba Marjan. Ivan se davno vratio iz Švicarske u svoju Gornju Blatnicu, malo selo u Hercegovini, gdje je umro i sahranjen. Nisam imao prigodu osobno upoznati Ivana ali radeći na izdavanju lista Marjan čuo sam samo lijepo o njemu od onih koji su ga poznavali. Pišući o povijesti kluba u listu Marjan dobio sam imena pet osoba koje sam naveo kao osnivače kluba Marjan. Među njima je upisano i ime Ivana Vučića Ikana.

Ovaj tekst i sliku stavio sam ovdje u znak zahvalnosti Ivanu a nama za uspomenu i dugo sjećanje.
Pokoj vječni daruj mu gospodine, počivao u Miru Božijem.

Vlado Boban 1941. - 2015.

Dana 29. Prosinca 2015. umro je naš prijatelj i dugogodišnji suigrač Vlado Boban. Iako nije bio jedan od osnivača kluba sa sigurnošću možemo kazati da je njegov doprinos opstanku i napretku kluba bio uistinu velik. Ponajviše zahvaljujući njemu i njegovim poznanicima Švicarcima NK Marjan je dobio dvoranu za redovne nogometne treninge. Bio je velika podrška ideji o izdavanju lista Marjan u čijem izdavanju je kasnije i sam sudjelovao. Osim što je bio vrlo aktivan u administrativnom radu vezano za klub Vlado je i sam bio redovan na treninzima i turnirima.

Ovaj tekst i sliku stavio sam ovdje u znak zahvalnosti Vladi a nama za uspomenu i dugo sjećanje.
Pokoj vječni daruj mu gospodine, počivao u Miru Božijem.

Jure Bonić 1952. - 2013.

Dana 16. Siječnja 2013. umro je naš prijatelj i dugogodišnji član kluba Jure Bonić. Jure je iznad svega volio druženje pa je tako i sam sudjelovao u raznim aktivnostima kluba. Počev od organizacije zabava, turnira i izleta pa do useljenja u klupski prostor. Bio je uvijek spreman pomoći. Zasigurno je jedan od onih koji je svojim radom pomogao da nogometni klub Marjan opstane toliko godina. Svakako je zaslužio da i njegovo ime upišemo u povijest kluba i na taj način pokažemo zahvalnost za sav uloženi trud.

Uz tekst stavljam i sliku za uspomenu i dugo sjećanje nama koji smo osobno poznavali Juru a i generacijama koje dolaze.
Pokoj vječni daruj mu gospodine, počivao u Miru Božijem.

Ante Jurčević 1957. - 2010.

Ante je rođen 1957. godine u mjestu Vinica, općina Tomislavgrad. U Švicarsku je došao sam 1980. godine. Doselio se u Kanton Zug gdje je upoznao članove kluba Marjan čiji je i sam postao član i igrač. Nešto poslije pridružili su mu se supruga i sin. Preselili su u Kanton Zürich koji je ostao njegovo posljednje mjesto boravka u Švicarskoj. Ante je tragično preminuo 11. Srpnja 2010. godine, u mjestu Studenci, kraj Imotskog.

Uz tekst stavljam i sliku za uspomenu i dugo sjećanje nama koji smo osobno poznavali Antu a i generacijama koje dolaze.
Pokoj vječni daruj mu gospodine, počivao u Miru Božijem.

Marko Đolto 1952. - 2003.

Marko je rođen 22. Travnja 1952. u mjestu Vitez, Bosna i Hercegovina a umro 18. Listopada 2003. u mjestu Zug Švicarska. Jedno izvjesno vrijeme bio je član nogometnog kluba Marjan kojega je napustio kada su se počeli osnivati zavičajni klubovi iz regiona Središnje Bosne za koji je bio jako vezan. Susretali smo ga po nogmetnim turnirima skoro do zadnje godine njegovog života. Iako nas je napustio prije dosta godina još uvijek ga se rado sjetimo.

Uz tekst stavljam i sliku za uspomenu i dugo sjećanje nama koji smo osobno poznavali Marka a i generacijama koje dolaze.
Pokoj vječni daruj mu gospodine, počivao u Miru Božijem.

Tomislav Barić 1958. - 2000.

Tomislav je rođen 18. Travnja 1958. godine a umro je iznenadnom smrću 12. Travnja 2000. godine, u Švicarskoj, u mjestu Küssnacht am Rigi.
Čim je došao u Švicarsku pridružio se igračima NK Marjan i postao aktivni član kluba. Baš nekako u to vrijeme klubu je trebao golman tako da je Tomislav odmah postao redovan kako na treninzima tako na turnirima i prijateljskim utakmicama. U klubu ga najviše pamtimo sa turnira NK Zrinjskog u Lucernu koji je bio jedan od rijetkih gdje se igralo na velikom terenu sa ekipama po jedanaest igrača. NK Marjan je stigao do finala i finalnu utakmicu odigrao neodlučeno tako da su se pucali jedanaesterci. Na žalost svih detalja se ne sijećam ali dobro pamtim da je, nakon što smo mi svi pucali po jedan jedanaesterac, rezultat i dalje bio neodlučan pa je i Tomislav došao na red da puca jedanaesterac. Nije se tome radovao ali pravila igre su se morala ispoštovati. Možda baš zato što se on bojao pucati taj jedanaesterac, strahovali smo i mi. Tim više smo se radovali kad je Tomislav postigao taj odlučujući gol a NK Marjan osvojio prvo mjesto. Ne dugo poslije, možda godinu ili dvije Tomislav je iznenada umro.
Njegova iznenadna smrt sve nas je šokirala. Bilo nam je jednostavno nezamislivo da je mladić kakav je bio Tomislav mogao tako jednostavno umrijeti.

Ovaj tekst i sliku stavio sam ovdje u znak zahvalnosti Tomislavu a nama za uspomenu i dugo sjećanje.
Pokoj vječni daruj mu gospodine, počivao u Miru Božijem.

Cijenjeni posjetioci naše web stranice. Dio “In Memoriam” uređuje Zdravko Ćubela Braco. Ukoliko primjetite bilo koju netočnu informaciju napisanu u ovome dijelu zamolio bih vas da javite na email adresu kluba marjan.zug@gmail.com tako da je možemo ispraviti.
Unaprijed hvala.